Treba mi sklonište od buke

Zgužvano lice s ove strane šanka, obraća nam se već pri samom ulasku u kvartovski birc:
- Da, da, dragi moji... savjest je najzajebaniji suputnik kojeg možete zamisliti...
- Dobro jutro i vama - odgovaramo prijatelj i ja u glas, istovremeno se obraćajući konobaru - dva puta po tri deca točene...
- Savjest je najzajebaniji suputnik kojeg možete zamisliti - nastavlja zgužvani, čvrsto se držeči za rubove šanka
- Hm... nisam o tome do sad razmišljao, pa bih htio i ovo jutro drugačije provesti... ali, ako možemo mi jednom turom počastiti... pa da nekako tu vašu savjest barem utopimo...
- Ne, ne, dragi moji, ne govorim ja o svojoj savjesti... govorim vam o savjesti jedne žene
- A?
- Da, dragi moj, imaš li ti ženu... djevojku...? - obraća se mom prijatelju
- Imam ženu, al nemoj sad o tome, majke ti, ne volim da za šankom pričaju o mojoj ženi - ogradi se prijatelj
- A ti? Imaš ti ženu? - spretno se okrene prema meni - imaš djevojku?
- Pa sad baš... nešto i nemam... kao...imao sam do prije tjedan-dva, ali sad je nemam - inače sam poprilično spretan u prihvaćanju ili izbjegavanju razgovora, ali nešto me štrecnulo u ovom pitanju
- A znaš li zašto je sad baš... nešto kao nemaš? Ja ću ti reći zašto...
- Ma ne treba hvala, znam zašto jer nemam... kao što ni svi ostali koji nemaju - nemaju. Razišli smo se, nismo bili jedno za drugo... različiti smo svjetovi i to je to. Amen.
- A ne, dragi moj... vi'š kako si naivan, ko da ti je to prva. Naivan si jer si popušio priču - Nagne do kraja, iskapi čašu i uzme onu koju je konobar već donio. Pogledao sam svoju i prijateljevu čašu i primjetivši da su prazne, kao što to uvijek biva s prvim čašama da se jako brzo isprazne, pogledom sam konobaru dao znak da donese slijedeću turu.

Evo sad, poslijepodne, da me pitate što me nagnalo da se naslonim na šank malo čvršće i da naručim slijedeću turu - ne bih znao objasniti. Naravno, nije nam prvi put, ali jutros sam imao druge planove. I ne znam zašto i kako me glas zgužvanog s najavljenim glupavim floskulama o nesretnoj ljubavi zakucao za to mjesto. Ne tražim opravdanje. Tražim izvor tog magnetizma. Ali da ispričam dalje.

- Ma nemojte... nemoj misliti da sam naivan, pa imam ja iza sebe nešto iskustva i o ženama i o životu - prekid persiranja mi se učinio kao dobar alat u ovom razgovoru iz kojeg se moj prijatelj za sada spretno izvukao
- Ma znaš ti moj kurac. Ajde reci mi... reci nama sad ovdje dok nema nikoga... kako je izgledalo to vaše obostrano prekidanje... ajde... reci.
- Pa jebemti, kako se prekida. Bili smo zajedno godinu dana...
- Stani malo! - vikne zgužvani - vidiš... sličnost... ma, isto... i kod mene je ova zadnja bila godinu dana... daj reci - koliko ste se volili? Jel' puno?
- Pa ja svaku svoju volim puno, naravno, pričamo o djevojci s kojom sam bio, a ne o nekoj avanturi jebemu.
- E to, da, jasno, o tome pričamo, al daj se malo prisjeti... koliko je ona bila zaljubljena u tebe
- Pa čovječe, pogledaj me malo bolje... pa kako bi bila zaljubljena? Otkidala je. Ja po ulici jedva prođem a da žene ne otkidaju, a kamoli ona. Kažem ti, otkidala je.
- Aj, aj, ne zajebaju... neš ti tebe face, ali ona je bila zaljubljena, jer da nije - ne bi ni bila s tobom.
- Pa ne bi ni ja s njom
- Čekaj malo... sad pričamo o ženama a ne o tebi i ne muškarcima inače. Ne bih ti ja ovo pričao prijatelju, da te ne znam ovako iz kvarta i da te nisam vidio s njom, ne bih časti mi... ne prepadam ja ljude po šankovima, ali znam da si normalan čovjek kao i tvoj prijatelj.

Prijatelj je, pomalo se dosađujući s novinama u ruci osluškivao naš razgovor i naručio još jednu turu. Sad smo prešli na one manje... od dva deca... a to je najava za katastrofu
- I zato ti ja kažem da je savjest najgori suputnik... zato jer si ti sad ovdje s prijateljem a ona sa svojom savjesti... savješću... kako god...
- Ma jok. Nema tu govora o savjesti. Normalan prekid. Ona je dosta mlađa od mene, ja sam stariji, ja imam svoje potrebe, ona svoje, nismo jedno za drugo i gotovo
- A da ste još zaljubljeni? A? Kako bi onda bilo? Kako si onda razmišljao? Šta... onda nije bila mlađa jel? Niste vidjeli osobne karte ili šta?
Ajoj, ovo postaje naporan razgovor. Kako opet ne kužim na početku da će biti naporno. Zar sam morao privući stolicu bliže i naručiti mu turu, bemti turu i moju i njegovu i onu za savjest. I zar se na meni baš vidi nedavni prekid? Zar on stvarno misli da se u kvartovski birc zavlače samo nesretni i tužni? zar ne zna da je to jednostavno bilo najzgodnije mjesto da s prijateljem ispijem turu-dvije i da se raziđemo.
- Ajde... evo... ne moraš ništa odgovarat. Ja ću ti sve reći. Kako to je i kako to biva. Dakle, vi ste se zaljubili... kažeš ona mlađa? Pa naravno, još najbolje da ganjaš stare koke. I ljubav cvate, ti se trudiš... a vidio sam te ja, vidio, ne boj se. Vidio sam da nosiš cvijeće, vidio sam kako je učiš voziti auto. Taj način mi je rekao dovoljno. Znaš, imam ja iskustva. Vidjele su ove oči svašta - Upirao je prstima po očima, koristeći priliku da ih obriše i protrlja. Meni su na brzinu prolazile slike glavom. Da, istina je, ako je promatrao iz ovog birca, mogao je vidjeti samo naše lijepe trenutke dolazaka i odlazaka. A takvi su bili i svi ostali. Ali, neće me zgužvani i nekoliko piva natjerati da se ponovno promišljam oko razloga zašto smo prekinuli
- I znaš li ti kad je ta vaša zaljubljenost prestala? Jel u isto vrijeme? Nije! Ne trudi se da mi kažeš da je. Znaš kako u većini slučajeva biva?
- Ma, čovječe, ne znam kako u većini slučajeva, al ja ne spadam u većinu, šta me briga za tvoje većine. Ovo je najnormalniji prekid kao i milijarde drugih...
- E, jok. Nije. Nisu ni milijarde drugih. Ovako ti to ide sa ženama dragi moj... Ona je bila zaljubljena u tebe, jel tako? - Prodorni upitni pogled zgužvanog, natjerao bi i sliku na zidu da odgovori
- Da
- I onda ste jednog dana došli do toga da ona više nije zaljubljena u tebe?
- Da, ali... došli smo do toga i da ja nisam bio zadovoljan s nekim njenim stvarima i...
- Ali došli ste do toga da ona ipak kaže da nije zaljubljena, pusti sad te priče kako si ti razmišljao i nisi bio zadovoljan, naravno da nisi zadovoljan kad ona nije zaljubljena u tebe - Hm... promislio sam kako je zgužvani možda u pravu. Ali nije. Sjećam se jasno tog perioda. Zajedno smo došli do toga da prekidamo i da nema smisla nastaviti vezu. Ona je čak plakala. Previše je plakala i bilo joj je teško i osjećala se odgovornom i govorila mi kako me voli. Ma, neću dozvoliti zgužvanome da me uvuče u svoju osobnu priču. Očito je da želi preslikati neku svoju tužnu vezu na svakog tko naiđe. E moj zgužvani, žao mi je tebe i tvoje priče i tvoje veze, ali kod mene je nešto drugo. Ajde, još jedna tura malih točenih i nek zgužvani ispriča sve što ima... možda mi se dopadne njegova priča, možda bude nešto za blog. Ali moram se izmaknuti. Ne trebam proživljavati njegove traume.
- E, a oćeš da ti ja kažem zašto ti je rekla da nije zaljubljena više kao prije i zašto je plakala ko kišna godina
- Pa jebemti, ljudi prestaju bit zaljubljeni... prođe ih... ljubav je kemija. A plakala je jer joj je bilo žao i jer me voli i jer joj je sa mnom bilo lijepo
- E moj dobri, naivni prijatelju. Kako ti voliš pojednostavniti sve oko sebe jel? Ja ti pričam ono što je. To je meni bilo. Bilo je i onome tamo..., ma i konobaru je bilo samo da ga ne miješamo sad u priču. E, a tako je i tebi bilo. Tako je i milijardama drugih bilo. Jer je to tako. A ti bi samo tako jednostavno...
- Pa kad je
- E pa nije. Ona te je prevarila.
- Ajoj Zgužvani - to ime mu je izvrsno pristajalo, a znao sam da onako pijan neće ni primjetiti - zašto bi sve bilo prevara, zašto ne može jednostavno bit?
- Pa i je jednostavno. Ali s druge strane. Pazi prijatelju... ova moja... bivša... prestala je biti zaljubljena u mene. A voljela me znaš. Prestala je biti zaljubljena onog dana kada je došao netko tko joj se svidio dovoljno da se zapita da li je još zaljubljena u mene. Taj njen je možda samo prošao, ostavio ružu na stolu i nestao. Ali njen je pogled trčao za njim, kao da trči za životom. A onda je došla kući, pogledala mene i shvatila da više nije zaljubljena u mene. Vidiš... i to zna biti jednostavno. Samo tako one prestaju biti zaljubljene.
- Hoćeš reći da je jedna ruža na stolu, nekoliko pogleda i možda želja za poljupcem natjerala nju da ode od tebe? Pa to bi bilo glupo.
- E dragi moj... Glupo. Pa žene su ti po tom pitanju glupe, znaš. Ne želim vrijeđati, volim žene više nego sebe, ali tu su stvarno zakinute. Evo... ovo što sam ti ispričao - to je ovoj mojoj bilo dovoljno da prestane biti zaljubljena u mene.
- Ma čekaj. Ti to njeno nazivaš prevarom? Jesi ti normalan, pa jel normalno da kad ovuda prolazi super ženska da se nas trojica okrenemo i u glas kažemo sve šta bi joj radili i sve ono što ide uz to. Pa to nije prevara.
- Je dragi moj, je. Kod ove moje je. A i kod milijarde drugih. I kod te tvoje isto tako. Ti si istog trenutka kad je ova zgodnuša prošla i zašla iza ugla zaboravio na nju. A ženama to uđe u glavu i u tijelo i ne izlazi nikako. Ne izlazi dok ne probaju. Pa onda probaju. Pa se predaju. Otvore se, tom nekom drugom. Na brzinu. Malo se premišljaju i izgubljene su, to ti traje petnaestak dana. Onda jednog dana kažu da više nisu zaljubljene i da takva veza onda nema smisla. Taman da ti u onih petnaest dana serviraju osjećaj kako tebi nije baš lijepo s njom. Pa da poslije bude obostrano. A ti nekako, dok gledaš kako se njene usne miču... duboko u sebi pjevaš onu od Bijelog Dumeta: "... jer lagale su drugog, lagat će i mene, Isto kao nekad njene... ", sjećaš se te pjesme... Prije toga počinju s pogledavanjem na mobitel. Pa su onda uvijek u isto vrijeme za kompjuterom na internetu... evo, ova moja je palila kompjuter u 10 svaku večer, što misliš zašto??
Bogami, da nisam u tom trenutku promislio o tome mogu li slijedeću pivu iskapiti ili ne mogu, promislio bih možda da je u pravu.

Moj je prijatelj, na svu sreću ušao u sasvim drugi razgovor s konobarom, jer bi ovu teoriju zgužvanog shvatio kao provokaciju njegovog braka, a to nipošto ne bi bilo dobro.
- I onda je ta moja... a bogami i tvoja, bogami i tvoja... ona je potrčala za tim nekim, možda se s njim i poljubila, ko zna... možda se negdje i pohvatala... ali već ono ranije je bilo dovoljno da prekine. A onda je došla kući i s velikom pažnjom pokušala objasniti kako niko nije kriv od nas dvoje, kako sam ja divan i krasan, ali da ona naprosto ne zna što se u njoj događa... Da, da... zbroji malo sve riječi i sve ono što znaš o njoj, pa ćeš vidjeti da je to preslika ove moje, a i milijarde drugih. A vidiš, sad... dok ja gnjavim tebe i sve oko sebe s ovim teorijama, ona je negdje u nekakvoj rupi i prati je jedino njena savjest. A gadno je to. Zna da je kriva. Voljela bi da nije. Draže bi joj bilo da me je našla s drugom u krevetu nego to što je napravila. I ta savjest je peče i peče. I treba da je peče. I utjerava je sve dublje u rupu. A onaj tamo za kojim je potrčala... ha, pa on je bio samo jedan od nas koji komentiramo neku koja prolazi i zalazi iza ugla. Zaboli njega za ovu moju... Savjest, dragi moj... to ti je najgori suputnik. Neko vrijeme je sanjarila kako se nalazi u rukama mladog i zgodnog za kojim se zagledala, ali sad joj je ostala samo savjest. I rupa. I čekanje da savjest zaboravi na nju. Da utone u svoje teorije o pravu svakog srca na izbor, da trčkarajući pored onog s kim te prevarila uvjeri sebe da te nije nikad ni voljela. E stari moj...



I sad
Kasno popodne. Dugo nakon ovog predugog jutra i desetak piva, razmišljam ima li istine u ovakvoj tvrdnji. Da li to čini onu najveću razliku između muškaraca i žena? To što one zbog jednog pogleda mogu zaboraviti sve stabilno i lijepo. A s druge strane mi, koji možemo stalno nutkati nešto lijepo i izazovno i ne znajući koje sve sreće možemo upropastiti. Ovaj zgužvani je znao sve o svojoj bivšoj. I znao je kakve je poruke dobivala na mobitel i na mejl. Znao je da nije nikad odgovorila na njih.
Ali sad je za ovim šankom znao da je zbog toga on proveo jedno jutro s nama i sa šankom a da je ona provela još jedno jutro uz savjest.
Ja o svojoj bivšoj ne znam ništa dalje od onoga što sam htio znati. A možda i znam. Ono... s kompjuterom... ali nema to veze nikakve. Mi smo prekinuli kao i milijarde drugih.
Mada se ona sasvim slučajno već istog dana našla s nekim drugim... al to je bilo sasvim slučajno
U svakom slučaju, natjerao me zgužvani da i kasno poslijepodne posvetim istoj temi, njegovoj temi i da to pokušam dočarati ovim postom na blogu.